HISTORIJAT ORIJENTALNOG INSTITUTA

Orijentalni institut spada u red najstarijih naučnih ustanova u Bosni i Hercegovini. Osnovan je na prijedlog Ministra za nauku i kulturu, Vase Butozana, Uredbom Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine 20. maja 1950. godine. Osnivački akt definirao je ciljeve i zadatke Orijentalnog instituta, koji glase:
a) sakuplja, čuva, obrađuje i objavljuje turski arhivski i ostali orijentalni rukopisni materijal.
b) vrši ispitivanje istorije naših naroda u periodu turske vladavine
c) proučava književnost na orijentalnim jezicima i orijentalnu umjetnost u našim zemljama.
d) daje stručnu pomoć naučnim ustanovama iz oblasti svoga rada
e) održava naučne veze sa sličnim ustanovama u zemlji i inostranstvu.
Članom 6. Navedene Uredbe definiran je način nastanka. Iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu izdvaja se Turski arhiv kao i zbirke orijentalnih knjiga i rukopisa i ulaze u sastav Orijentalnog instituta. Orijentalni institut preuzeće sav istorijsko-orijentalni materijal koji se nalazi u Državnoj arhivi NR BIH, kao i od ostalih ustanova na području NR BiH. Naprijed spomenuti ciljevi razrađeni su Zakonom o Orijentalnom institutu 1967. i 1977. godine. Vizionarski definirani, ti ciljevi i zadaci u svojoj osnovi ostali su do danas, i naravno ostaju i u perspektivi. Za Orijentalni institut, kao i za cijelu državu Bosnu i Hercegovinu, period od 1992. do 1996. godine predstavljao je izuzetno težak i tragičan vremenski period. Nažalost, 17. maja 1992. godine, cjelokupna zbirka rukopisa i izvora naslijeđenih iz Zemaljskog muzeja, zajedno sa materijalima prikupljenim tokom više od četiri decenije kontinuiranog rada ove naučne ustanove uništeni su u potpunosti i pretvoreni u pepeo (5236 kodeksa, 7156 fermana i berata, 56 sidžila, 200000 dokumenata preostalih iz Vilajetskog/Turskog arhiva). S 1996. godinom počinje novo razdoblje Orijentalnog instituta. To je period stvaranja kadrovskih i materijalnih pretpostavki za budući nesmetan rad, kao i statusno pozicioniranje. Uz kadrove koji su ga održali u vrijeme agresije, kao prioritetni zadatak u postratnom periodu bila je kadrovska obnova i prikupljanje reprodukovanih osmanskih izvora iz arhiva u Republici Turskoj, obnova bibliotečkog fonda za dalji neometan rad. Osnovan kao ustanova od Republičkog značaja, Institut je nakon agresije bio pod nadležnošću Federalnog ministarstva nauke i obrazovanja u periodu od 1995. do 1999. godine. Godine 1999. Institut postaje Javna naučna ustanova čija osnivačka prava je preuzima Kanton Sarajevo. Od 2013. godine, Orijentalni institut djeluje kao pridružena a danas je jedna od članica Univerziteta u Sarajevu.